„Blago onom ko zna da ne zna, a hoće da zna.“
– Vuk Karadžić
Od najranijeg detinjstva me prati slika moje majke i bake, koje su sedele uz veliki starinski razboj i tkale prelepe ćilime. Magijom svojih prstiju, preplitale su raznobojne niti i budile moju radoznalost i maštu. Taj zanos negujem do današnjih dana i ručno tkanje, kao predivno umeće, smatram umetnosću.
Dok stvaram tkaninu, sebi postavljam i mnoge estetske zahteve.
I tkam niti od snova…